Postoji legenda  o  tri  muškarca  koji  su  nosili  po  dvije  vreće  vezane  oko  vrata, jednu sprijeda,  a  druga  straga. Kad  su  prvoga čovjeka  upitali  što  nosi  u  vrećama, rekao  je: „ Sva dobra djela mojih prijatelja  su u vreći na mojim leđima, skrivena,  uskoro i zaboravljena.  U  vreći sprijeda nosim sve ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, često zastanem,  izvadim ih i razgledam sa svih strana. Usredotočim se na njih i proučavam ih. Na njih usmjeravam sve svoje misli i osjećaje.“

Ispričat  ćemo  vam priču o djevojčici  koja je rođena  u  vrlo siromašnoj  obitelji  u Tennesseeju. Bila  je  dvadeseto  od  dvadeset i dvoje djece, vrlo krhka i nježna. Sumnjali su da će preživjeti. S četiri godine dobila je upalu pluća i šarlah – što je dovelo do paralize lijeve noge. Nije mogla hodati bez proteze za nogu. No, bila je sretna što je imala majku koja ju je u teškoj situaciji hrabrila.