Prvi se čovjek neprestano zaustavljao, razmišljao je… i razmišljao  o ružnim stvarima koje su mu se dogodile. Nije  baš napredovao.

I drugog su čovjeka upitali isto. Rekao je: „U prednjoj su sva moja dobra djela. Stalno ih nosim pred sobom, vadim ih i svima pokazujem. Teška su i usporavaju me,  iz nekog razloga ne mogu ih jednostavno spustiti.“

Treći čovjek dao im je svoj odgovor: „Prva je vreća puna lijepih misli o ljudima, njihovim dobrim djelima i svim dobrim koje sam učinio u životu. Ta je vreća velika i puna, ali nije teška. Ona je poput jedra na brodu,  nije teret, pomaže mi da se krećem naprijed. Vreća na mojim leđima je prazna jer sam na dnu izrezao veliku rupu. U nju sam stavio sve loše što čujem o drugima i što ponekad mislim o samom sebi. Te stvari ispadaju kroz rupu i zauvijek se izgube, ne opterećuju me kad hodam.

I  tako, putujući kroz život, pitamo se što nosimo sa sobom. Opterećuju li nas negativne misli  ili  strahovi koji nam govore da ne udovoljavamo nekom nametnutom mjerilu? Opterećuju li nas zaštitni psihološki oklopi koji nas sprječavaju da s drugima imamo otvorene odnose? Nosimo li sa sobom sve loše postupke rođaka i prijatelja?

Slobodni smo, imamo pravo birati ono što ćemo ponijeti sa sobom u život. Trebamo se osloboditi  negativnih misli i stajališta koja nas opterećuju, sputavaju, koja nam otežavaju život.

Pozitivne misli daju dobre i pozitivne rezultate, usmjeravaju nas, vode nas  do ostvarenja životnog cilja. Shvaćamo da smo prekrasna, čarobna bića koja vjeruju u sebe i svoju budućnost.

                     Do sljedeće životne pouke želimo vam sve najbolje!