I tako je majka rekla maloj, pametnoj djevojčici da, bez obzira    na paraliziranu nogu, sa svojim životom može učiniti što god želi.  Samo  mora  imati   VJERU,  UPORNOST,  HRABROST  I  NEPOBJEDIV  DUH. 

Kada je imala devet godina, napravila je korak za koji su liječnici tvrdili da ga nikad neće učiniti. Skinula je protezu i počela hodati. Bilo je to pravo medicinsko čudo. A tada je poželjela postati najbrža svjetska trkačica! Zar s takvom nogom? Pa što je njoj?

S trinaest godina pojavila se u svojoj prvoj utrci i stigla zadnja. Daleko najzadnja. Sudjelovala je u svakoj utrci u srednjoj školi i svaki put je bila zadnja. Svi su je molili da prestane s trčanjem. No jednog je dana stigla predzadnja. A onda je došao i dan kad je prvi put pobijedila. Od toga  dana, Wilma Rudolph je pobjeđivala u svakoj utrci u kojoj je sudjelovala.    

Na studiju je upoznala  trenera, koji je uočio kako djevojka ima  izuzetan talent i nepobjediv duh. Uložio je velik trud u njezine treninge i Wilma je odabrana za Olimpijsku ekipu. Nisu joj davali nikakve šanse. Njezina glavna konkurentica bila je do tada nepobjediva njemačka atletičarka Jutta Heine. No unatoč takvim očekivanjima, Wilma Rudolph  osvojila je  tri zlatne medalje!

Dobro zapamtite: VJERA, UPORNOST, HRABROST I NEPOBJEDIV  DUH.