Što je PISA?

Učenje za život

PISA je zasnovana na dinamičnom modelu cjeloživotnog učenja prema kojem se tijekom cijelog života stječu nova znanja i vještine neophodne za uspješnu prilagodbu u svijetu koji se neprestano mijenja. Učenici ne mogu naučiti u školi sve što će trebati znati kao odrasle osobe. Da bi uspješno učili tijekom cijeloga života, trebaju imati solidna znanja i kompetencije u ključnim područjima kao što su čitalačka, matematička i prirodoslovna pismenost. Jednako tako, trebaju znati organizirati i urediti svoje vlastito učenje te biti sposobni učiti samostalno i u skupinama i prevladavati teškoće u procesu učenja. Kako bi to postigli, moraju biti svjesni svog vlastitog procesa mišljenja te strategija i metoda učenja. Iz tog razloga PISA ne ispituje samo znanja i vještine učenika, već se od učenika traži i da pruže informacije o svojoj motivaciji za učenje i strategijama učenja u različitim situacijama.

Što se ispituje?

Znanja i vještine učenika

Jedna od najvažnijih zadaća škole je razvoj pismene osobe. Nekad je ta zadaća podrazumijevala pismenost u užem smislu, odnosno da sve odrasle osobe u društvu znaju čitati i pisati. Međutim, vještina pisanja i čitanja više nije dovoljna u današnjem svijetu koji se neprestano mijenja. Sve većom ulogom prirodoslovlja, matematike i tehnologije u današnjem društvu, važni ciljevi poput osobnog ispunjenja, pronalaženja zaposlenja i aktivnog sudjelovanja u društvu zahtijevaju da odrasle osobe, osim što trebaju znati čitati i pisati, moraju biti i matematički, prirodoslovno i tehnološki pismene. Iz tog razloga PISA stavlja naglasak na tri ključna područja:

•     čitalačku pismenost
•     matematičku pismenost
•     prirodoslovnu pismenost.

Za razliku od definicije pismenosti u užem smislu, PISA definira pismenost kao sposobnost primjene znanja i vještina iz ključnih predmetnih područja koja je neophodna za osobno ispunjenje, za aktivno sudjelovanje u društvenom, kulturnom i političkom životu te za uspješno pronalaženje i zadržavanje radnog mjesta.

PISA stavlja naglasak na osnovno znanje, razumijevanje i vještine potrebne za učinkovito funkcioniranje u svakodnevnom životu.  PISA polazi od pristupa da mladi ljudi ne mogu naučiti u školi sve što će im biti potrebno kad odrastu. Ono što trebaju steći tijekom obveznog obrazovanja jesu osnovna znanja i vještine iz ključnih predmetnih područja. Da bi dalje razvijali svoje znanje i koristili ga u svakodnevnom životu, trebaju razumjeti osnovne procese i načela te biti fleksibilni u njihovu korištenju u različitim kontekstima i situacijama.

Međukurikularne kompetencije

Osim kompetencija u ključnim područjima (čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti), PISA ispituje i druge međukurikularne kompetencije koje će učenicima biti važne u životu odrasle osobe, poput financijske pismenosti, sposobnosti rješavanja problema, globalnih kompetencija i dr.

Kontekstualni indikatori

Uz postignuća u trima ključnim područjima, PISA analizira i individualne, školske i sistemske čimbenike koji doprinose uspjehu učenika. Ti se kontekstualni podaci prikupljaju putem upitnika za učenike, upitnika za škole i upitnika za roditelje, a naglasak je na karakteristikama učenika, tijeku njihova dosadašnjeg školovanja, njihovim navikama u učenju, razini motivacije, stavovima prema učenju i ključnim ispitnim područjima te njihovim navikama i kompetencijama u služenju računalom. Time se omogućava zemljama sudionicama da analiziraju potencijalne utjecaje na postignuće svojih učenika. Na individualnoj razini riječ je o čimbenicima koji uključuju socioekonomski status učenika, imigrantski status te njihovo obiteljsko i kulturalno nasljeđe. Na školskoj razini ti čimbenici uključuju percepciju učenika o nastavnim metodama i  školskoj disciplini, kao i socioekonomski status svih učenika pojedine škole. Na sistemskoj razini, čimbenici koji se ispituju obuhvaćaju stupanj školske autonomije te organizacijsku strukturu srednjoškolskog obrazovanja, a oni se uspoređuju s ukupnim rezultatima neke zemlje te distribucijom postignuća učenika.

Na koji način PISA pomaže unapređivanju odgojno-obrazovnog sustava?

Osim što ispituje znanja i vještine učenika, PISA nudi i važne pokazatelje za obrazovnu politiku i praksu otkrivajući što se sve može postići u obrazovanju na primjeru učenika iz najuspješnijih obrazovnih sustava. Ta otkrića omogućuju tvorcima obrazovne politike u zemljama sudionicama da usporede znanja i vještine svojih učenika s vještinama učenika iz drugih zemalja, da postave mjerljive ciljeve na temelju rezultata postignutih u drugim obrazovnim sustavima te da uče iz obrazovnih politika i prakse drugih zemalja. Iako PISA ne može ustanoviti uzročno-posljedični odnos između obrazovnih politika/prakse i učeničkih postignuća, ona ipak može pokazati prosvjetnim djelatnicima i stručnjacima, tvorcima obrazovne politike i javnosti na koji su način obrazovni sustavi slični ili različiti te što to znači za učenike.

•     PISA pokazuje kakva su postignuća moguća u obrazovanju.
•     PISA se koristi u postavljanju referentnih obrazovnih standarda.
•     PISA se koristi kako bi se ustanovile i razumjele relativno dobre ili slabe točke obrazovnog sustava.
•     PISA se koristi u postavljanju političkih ciljeva, odnosno mjerljivih ciljeva koje su postigli drugi obrazovni sustavi, te u donošenju smjernica za obrazovnu reformu.
•     Neke zemlje povezuju nacionalna testiranja s međunarodnim obrazovnim istraživanjima, npr. umetanjem dijelova PISA testova u nacionalne ispite.
•     PISA pomaže zemljama u praćenju njihovog napretka. Obrazovni stručnjaci često nailaze na dilemu. Ako se na nacionalnoj razini poveća postotak učenika koji postižu bolje rezultate, neki će tvrditi da se školski sustav poboljšao. Drugi će pak tvrditi da bi trebalo sniziti standarde. No međunarodna istraživanja omogućuju praćenje napretka u međunarodnim okvirima.
•     PISA pomaže obrazovnim vlastima u optimiziranju postojeće politike. PISA prikuplja podatke o sposobnostima učenika za primjenu znanja i kompleksnog mišljenja u stvarnim životnim situacijama. Prikupljaju se i kontekstualni podatci pomoću kojih se postignuća učenika mogu povezati s brojnim čimbenicima poput kvalitete učitelja, socioekonomskog statusa učenika itd. Povezivanjem tih dvaju tipova podataka mogu se ustanoviti različite korelacije između određenih dimenzija učeničkih postignuća i niza čimbenika koji utječu na ta postignuća.

Zbog svojih obilježja PISA je danas sinonim za indikatore kvalitete školskih sustava i obrazovnih politika. Danas se zna da su kvalitetno obrazovanje i dobri obrazovni ishodi ključ ekonomskog rasta i društvenog razvitka. Suvremeno društvo zahtijeva građane koji posjeduju niz novih vještina i znanja potrebnih za stvaranje novih znanja, tehnologija i inovaciju. To upućuje na zaključak da obrazovanje za izvrsnost treba biti važan politički cilj kojemu svaka zemlja treba težiti.

Zemlje sudionice

O velikoj važnosti PISA-e govori i podatak da se broj zemalja sudionica povećava iz ciklusa u ciklus. PISA se danas koristi kao alat za ispitivanje znanja i vještina učenika u mnogim dijelovima svijeta. U prvom ciklusu (PISA 2000) sudjelovale su 43 zemlje, u drugom ciklusu (PISA 2003) 41 zemlja, u trećem ciklusu (PISA 2006) 57 zemalja, u četvrtom ciklusu (PISA 2009) 75 zemalja.  U ciklusu PISA 2012 ukupno je sudjelovalo oko 510 000 učenika koji su predstavljali oko 28 milijuna petnaestogodišnjaka u 65 zemalja sudionica.