Nasiljem među djecom i mladima smatra se svako namjerno, fizički ili psihičko, nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka učinjeno s ciljem povrjeđivanja. Može se razlikovati po mjestu izvršenja, obliku, težini, intezitetu i vremenskom trajanju.Uključuje ponavljanje istog obrasca, odražava neravnopravan odnos snaga koje za posljedicu ima ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva ličnosti žrtve. Osim fizičkog, psihičkog, seksualnog nasilja protokol o postupanju u slučaju nasilja u školama ŽZH prepoznaje i nasilje putem zloupotrebe informacijskih tehnologija.

Upravo zadnje navedeno je izazov modernog doba, često ga je teško detektirati i može dovesti do tragičnih posljedica. Nasilje putem zloupotrebe informacijskih tehnologija se odnosi na vrijeđanje, uznemiravanje, slanje prijetećih i uvredljivih poruka, lažno predstavljanje, poticanje na mržnju i nasilje, navođenje žrtve da iznosi osobne podatke, otkrivanje obiteljskih prilika, snimanje i nedozvoljeno objavljivanje sadržaja na društvenim mrežama. Ono što ga razlikuje od drugih vrsta nasilja je činjenica da djeca mogu biti izložena i tamo gdje su do sada bili potpuno sigurni i da ono može trajati 24 sata, svakog dana u tjednu i da nepoznati počinitelj kod djeteta stvara dodatni strah i nesigurnost. Poruke poput "Ubij se, glup si" nisu nimalo bezazlene.

Budući da se u našoj svakodnevnoj praksi susrećemo sa činjenicom da sve veći broj djece ima moderne, pametne mobilne uređaje s ugrađenim kamerama te mogućnošću povezivanja na internetsku mrežu opravdano iskazujemo zabrinutost za narušavanje privatnosti i dostojanstva učenika. Svjedoci smo da učenici sve ranije postaju članovi raznih društvenih mreža ( Facebooka, Twitera itd.), a da nisu ni svjesni kojim se opasnostima izlažu. Zabilježili smo slučajeve vrijeđanja preko društvenih mreža, narušavanja privatnosti i dostojanstva osobe putem snimanja kamerom mobilnog uređaja, distribuiranja neprimjerenog sadržaja te neprimjerenog komentiranja djelatnika škole.

Ipak, u većini situacija izvori informacija su učenici koji su žrtva ili promatrači nasilja Rijetko su roditelji ti koji reagiraju na nasilje čak i u situacijama kad znaju da se nasilje dogodilo. Izuzetak je kad se radi o nasilju nad vlastitim djetetom. Nažalost, to se rijetko događa i najčešće žrtva nasilja ostaje prepuštena sama sebi u strahu od posljedica prijavljivanja

Stoga, poštovani roditelji/skrbnici, apeliramo na Vas koji ste odgovorni za vašu djecu da ozbiljno shvatite ovu problematiku.

Molimo vas:

razgovarajte sa vlastitom djecom o tom što je nasilje preko interneta, jesu li ga doživjeli ili su ga primjetili. Svaku značajnu informaciju za školsko okruženje prijavite stručnim suradnicima škole i potaknite Vaše dijete da čini isto nadzirite Vašu djecu, odnosno način na koji koriste internet (koje stranice posjećuju, koje aplikacije koriste za mobilne telefone) saznajte korisničko ime i zaporku njihovih profila na društvenim mrežama redovno provjeravajte koga imaju u prijateljima, koje stranice označuju sa "sviđa mi se", u koje grupe se učlanjuju (primjerice što pišu u grupi svog razreda), kakve privatne i javno vidljive poruke pišu
budite dosljedni u odgoju (odredite vrijeme provođenja na internetu kao i pristup internetu kao nagrada nakon obavljenih radnih aktivnosti)

budući da se internetsko nasilje događa tiho, neprimjetno, bez vanjskih vidljivih znakova budite osjetljivi na promjene u ponašanju i emocionalne reakcije Vaše djece.

Zapitajte se mora li vaše dijete imati otvoren profil na nekoj društvenoj mreži već u trećem ili petom razredu (uvjet za otvaranje profila je da je osoba punoljetna) razmislite je li baš nužno da vaše dijete nosi mobilni uređaj u školu. Svaka škola ima službeni telefon s kojeg djeca mogu i trebaju zvati roditelje/skrbnike ako postoji određeni problem koji zahtjeva riješavanje u kratkom vremenskom roku
pružite pozitivan primjer i surađujte sa školom na dobrobit sve djece.

Naglasak koji smo stavili na nasilje putem zloupotrebe informacijskih tehnologija ne umanjuje važnost govora o drugim oblicima nasilja i riješavanja istih. Pozivamo vas da ukoliko saznate da Vaše ili bilo koje drugo dijete trpi fizičko, psihičko ili seksualno nasilje u školi isto prijavite učitelju, razredniku i stručnim suradnicima škole.

Molimo vas da budete aktivni sudionici kreiranja bolje budućnosti za našu djecu.

OŠ Ivane Brlić Mažuranić
Ana Nižić, pedagog
Kristina Paponja, psiholog

SSŠ Ruđera Boškovića
Sunčica Bilić, psiholog

OŠ Marka Marulića
Dragica Ćorić, pedagog
Mario Brkić, psiholog

Gimnazija Ljubuški
Zdravka Rupčić, pedagog

OŠ Tina Ujevića Vitina
Kristina Majić, pedagog
Marija Čuvalo, psiholog

Korisni linkovi:

http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta/

http://www.unicef.hr/show.jsp?newscontainer=175493&page=121325&singlenew...