U dogovoru s profesoricom Primorac, novinar i pisac Dušan Musa, učenicima drugog razreda izborne nastave hrvatskog jezika, na osobnom je primjeru govorio o interesu njegove generacije za čitanje i pisanu riječ uopće, kako se postaje pisac, zatim o današnjem položaju književnosti i književnika u BiH i šire, o putu od pisanja do objavljivanja knjiga.

Govoreći o čitalačkom zanosu njegove generacije, Musa je kazao da ih je ta „bolest“ obično hvatala u petom, šestom razredu osnovne, a onda se nastavljala kroz srednjoškolsko i akademsko obrazovanje, te da većinu, bez obzira na profesiju i povremene prekide, još uvijek ne napušta. Sjeća se da je čitalačka zaraza zaokupirala oko petnaestak posto njegove generacije iz osnovne škole u Klobuku, u kojoj je u dva odjeljenja tada bilo šezdesetak učenika. Od tog broja koliko zna, samo on objavljuje književna djela.

„Za pisanje se ne obrazuje, moje iskustvo govori da se to rađa i nosi u čovjeku, a hoće li svi koji mogu i žele, postati pisci, to ne zavisi samo od njih nego i od okolnosti.“

Musa je učenicama kazao da je nebitno koju će profesiju odabrati.

„Ono što je bitno, to je da imate siguran izvor prihoda, jer pisana riječ u BiH je u takom položaju da samo vrlo rijetki mogu računati na neku zaradu.“

Učenicama je isto tako, pojasnio da je put od napisane pa do objavljene knjige poprilično dug, ali da ih to ne treba obeshrabriti.

Na kraju je iz svog stvaralačkog opusa od šest objavljenih knjiga i jednog uređenog zbornika za potrebe izborne nastave, odnosno školske knjižnice, darovao jedanaest knjiga, te spis „Hrvatski narodni junak hajduk Andrijica Šimić“, kao poučak da ne treba pričati, prepričavati i kititi, nego pisati!