Srednje školstvo u Ljubuškom počinje se razvijati od 1933.godine kada je Vrhovna uprava sestara milosrdnca zatražila od Ministarstva prosvjete u Beogradu odobrenje za otvaranje ženske stručne škole u Ljubuškom.

U travnju 1933. godine Kraljevska banska uprava Primorske banovine u Splitu donijela je rješenje da se u Ljubuškom otvori privatna ženska zanatska škola pod upravom Nastojništva družbe sestara milosrdnica iz Zagreba. Redovna nastava počela je 14. rujna 1933. godine.

U Privatnoj ženskoj zanatskoj školi sestara milosrdnica radilo je šest sestara – nastavnica. Cjelovita školska nastava u Ženskoj strucnoj školi sestara milosrdnica u Ljubuškom trajala je pet godina: prva dva razreda pripravna, a ostala tri stručna. Uvjet za upis bila su završena četiri razreda pučke škole. Nakon petog razreda dobivala se svjedodžba o završnom ispitu, koja je vrijedila kao dokaz stručne spremnosti za izučene poslove.

Po državnim odredbama 1945.godine ukinute su sve privatne škole, pa su i sestre milosrdnice morale otići. Oduzeta im je školska zgrada u koju je smještena Niža realna gimnazija, da bi kasnije prešla u Višu realnu gimnaziju. Zgrada je obnovljena i dobila je svoj izvorni oblik, na kojoj je vidljiv znak križa i natpis – UČIONA SESTARA MILOSRDNICA. Ona će govoriti novim generacijama da je tu zgradu izgradila jedna redovnička zajednica Katoličke crkve u hrvatskom narodu, mukotrpno uz pomoć naroda ovoga kraja.

U današnjoj zgradi,Gimnazija Ljubuški djeluje od 1961.godine kao opća s nastavnim planom i programom u cetverogodišnjem trajanju. Veličina objekta je 2068 kvadratnih metara bez okolnih terena i dvorišta škole. Škola raspolaže sa 15 učionica koje su informatički opremljene i posebnim informatičkim kabinetom sa 17 računala.Knjižnica raspolaže s 8704 knjiga i 1876 naslova.Gimnazija Ljubuški može se podičiti da svojim zahtjevnim nastavnim planovima i programima obrazuje i odgaja učenike koji ce postati samostalni i kreativni vrijedni ljudi.

V.D. RAVNATELJA: Leopold Mandić, prof.